Prvi put
Kada sam te prvi put vidjela sva sam se sledila.Stajala sam na srebrenim vratima,ispred blistavog ogledala,misleci da me ne mozes povrijediti jer si daleko od mene.Ali ti si se pojavio na istim vratima,malkice se nasmijesio i jako me slatko pozdravio.Nakon mog ozdrava tako si me jako prigrlio.Zeljela sam ti reci da ides od mene,da se vratis tamo odakle si dosao,ali ja to nisam mogla.Utonula sam u tvoj zagrljaj,nadajuci se da ce biti nesto vise od toplog zagrljaja i lijepih rijeci.
Zar je tebi tako lako povrijediti jednu djevojku iako znas da to ona ne zasluzuje?!Jos uvijek osjecam tvoje ruke na mojim ramenima,tvoj pogled u mojim ocima i svoje srce kako treperi od srece.Te cu trenutke vjecno pamtiti i sa radoscu ih se sjecati.
Popila sam sa tobom caj koji nisam zeljela.Taj dan si bio tako slobodan,pricljiv i zavodljiv.Sjecam se dobro onih rijeci upucene meni.Zar je tako tesko da ti povjerujem i da te prihvatim takvog kakav jesi?!
Mozda ce mi taj dan biti posljednji da sam te vidjela,ali ja se nadam da cu te opet vidjeti i sa nadom cu umrijeti.Mozda je to posljednji put da vidim tako lijepu osobu kao sto si ti.
Zar ne znas da ovo pisem sa ocima punih suza i da se suzdrzavam da ne zaplacem?!
Ja ne smijem plakati,ali ja placem,ja te ne smijem voljeti,ali ja te volim,ja ne smijem misliti na tebe,ali ja to neprestalno radim,o da li postoji srece za mene?!Da li sam spremna da prihvatim sve tvoje mane i greske,da prihvatim svoju ljubav onakvu kakva jeste,ali kako kada pomislim na svoju porodicu.Zar i mi ne zasluzujemo srecu,da bar povremeno ali slobodno osjetimo nasu ljubav,jer ja znam da je ona moguca jer ona postoji.
U meni zivi nada da cemo i mi nekada biti skupa,blizu jedno drugoga,da cemo moci reci jedno drugome sve sto zelimo i osjecamo,da ti kazem da sam sretna sto si pored mene kao i prvi puta kada sam te ugledala,da prihvatam svoju srecu sa svim manama i vrlinama.